Da li ste znali da je biljka slačica osnovni sastojak senfa vrlo lekovita?

PODIJELI NA FACEBOOK DA SE I DRUGI OKORISTE

Biljka slačica, poznata je najpre kao začin i osnovni sastojak senfa, ali je poznato i da ima izuzetno važna lekovita svojstva.

Slačica je poreklom iz Indije, mada je danas široko rasprostranjena, i u narodu se naziva često i gorčica, gorušica, ardalj; muštar; mustarda ili ognjica.

Najpoznatiji proizvod od semena slačice jeste etarsko ulje koje se dobija procesom destilacije, i koje je izuzetno lekovito, ali kod nestručne upotrebe može biti čak i otrovno.

Slačice – opšte osobine biljke – poreklo, vrste i izgled biljke

Slačica je poznata kao biljka iz porodice kupusa, i smatra se da postoje dve osnovne sorte – bela slačica (latinski naziv Sinapis alba) i crna slačica (latinski naziv Barssica nigra).

Iako se obe vrste slačice i bela i crna, uzgajaju danas za industrijske namene, one su i samonikle biljke i razlikuju se međusobno po poreklu, izgledu i po osnovnoj upotrebi.

Crna slačica je biljka koja je poznata po svojim žutim cvetovima koji rastu u „grozdovima“ u letnjim mesecima, obično od maja do avgusta. Daje plodove koji su okruglog oblika i sadrže semenke koje se koriste kao začin i kao lek.

Bela slačica je svojim poreklom iz Indije, ima dlačice na listovima i stabljikama, takođe žute cvetove, i odlično podnosi promenjlive vremenske uslove – i sušu i mrazeve.

Važno je znati da se slačica kao biljka „žanje“ uvek noću i to pred kraj leta, a kako bi se najzad i omogućilo da njeni plodovi ostanu na stabljikama i da ne opadnu „pod težinom jutarnje rose“.

Nakon žetve se biljka slačica suši na vazduhu oko 15 dana, i onda se seme takođe često mora „provetravati“, kako ne bi bilo zahvaćeno vlagom i razvilo gljivice pa tako postalo nepodobno.

Danas se u industrijske svrhe, biljka slačica najviše uzgaja u SAD-u, Kanadi, Indiji, Mađarskoj i Engleskoj, i spada u takozvane „medonosne biljke“, a koje imaju i izuzetna lekovita svojstva i veliku hranljivu vrednost.

Sastav slačice i njena najpoznatija lekovita svojstva u alternativnoj medicini

Kako je već pomenuto na početku teksta, biljka slačica ima veoma poznata lekovita svojstva u narodnoj medicini, a pre svega zbog svog izvanrednog sastava.

Naime, lekovite materije koje su u visokom procentu zastupljene, pre svega u semenu ove biljke su:

– minerali – kalijum; kalcijum; fosfor; magnezijum; cink; gvožđe; mangan; selen;

– vitamini – niacin, riboflavin; tiamin; vitamin A; vitamin C i vitamin E;

– glikozidi – sinalbin u visokom procentu (daje semenu poznatu ljutinu);

– omega 3 masne kiseline;

– biljna vlakna;

– antioksidansi – izotiocijanat;

– biljne masti;

– belančevine;

– biljni šećeri odnosno ugljeni hidrati.

Veoma je važno da se napomene da slačica ima uravnotežene procente proteina, masti i ugljenih hidrata, i svaka od ovih komponenata u sastavu biljke zauzima oko 30% nutritivne vrednosti.

Lekoviti deo slačice je pre svega seme, koje nema mirisa, ali je poznato po ljutom ukusu, i od njega se prave razne tinkture, melemi, oblozi, čajevi, ali i brašno i ulje.

Najznačajnija lekovita svojstva biljke slačice

jesu poznata u alternativnoj medicini od davnina, i ova biljka utiče na:

– poboljšanje cirkulacije;

– pravilan rad srca i regulaciju arterijskog krvnog pritiska;

– pravilan rad jetre;

– poboljšanje rada creva;

– lečenje prehlade i raznih vrsta upalnih procesa;

– čišćenje krvotoka i detoksikaciju organizma;

– rad disajnih organa i prevenciju upalnih procesa na plućima.

Ulje od semena slačice – upotreba za zdravlje i moguće kontraindikacije

Generalno su dva najpoznatija proizvoda od semena biljke slačice, ulje i brašno, ali je važno da se napomene, da pored zdravstvenih benefita, oni mogu imati i neželjena dejstva.

Ulje se dobija od semena bele slačice, ima svetlo žutu boju i spada u grupu etarskih ulja, ali je kod nesavesne i prekomerne upotrebe moguće da dođe do težih neželjenih dejstava.

Naime, ulje slačice je u visokim dozama poznato kao otrov za neke životinje (jer ima molekul koji se lako reasorbuje). Dok kod ljudi može izazvati opekotine i iritacije kože i sluznica, pa se dobija samo uz lekarski recept u apotekama.

Lekovitost ulja slačice potiče pre svega od važnog sastojka koji se naziva izotiocijanat. Ono jeste jedan od najboljih prirodnih antioksidanasa, a lako se resorbuje u organizmu i ima odlična antimikrobna svojstva.

Ulje slačice je pre svega zbog antibakterijskog efekta koji ima, poznato u narodnoj medicini kao sredstvo za lečenje prehlade, a u preventivne svrhe se koristi kako za detoksikaciju organizma, tako i za jačanje imuniteta.

Takođe je poznato da u kontrolisanim dozama, ulje slačice pomaže varenje i rešava probleme vezane za opstipaciju. Ali ako se ne koristi kako je propisano, ima kontra efekat – izaziva upalu crevne sluznice, gastritis i upalu jajnika kod žena.

Zahvaljujući visokim koncentracijama izotiocijanata, koji se kao antioksidans „bori“ sa štetnim slobodnim radikalima. Ulje slačice se koristi često kao pomoćna terapija ili prevencija kod nekih vrsta tumora.

Melemi koji se spravljaju od ulja slačice

Kada su u pitanju obloge i melemi koji se spravljaju od ulja slačice, oni najveći značaj imaju u smanjenju bolova kod reumatskih bolesti – reumatoidnog artritisa i gihta.

Međutim, i u ovakvim „površinskim upotrebama“ ulja, treba biti oprezan jer se može javiti kod nestručne upotrebe crvenilo, iritacija i plikovi na koži.

Kada je u pitanju brašno koje se dobija mlevenjem semena slačice, ono se po pravilu koristi u smeši sa običnom vodom, kao melem protiv bolova.

Brašno od semenki slačice, upotrebljava se i kao oblog kod upale pluća i disajnih puteva; za umanjenje grčeva i bolova kod menstrualnih ciklusa; za „vraćanje sveati“ kada se stavi u vruću vodu.

Poznato je biljka slačica podstiče i apetit, jer povećava lučenje pljuvačke čak osam puta, ali preterana upotreba može da da laksativni efekat.

Pored svega navedenog, slačica ima i antiparazitarno dejstvo, te pomaže kod glavobolje; kod bronhitisa i astme; ali i hipotermije; reume; grčeva i bolova u mišićima; problema sa perifernom cirkulacijom.

Niacin koji se nalazi u sastavu slačice ima blagotvoran efekat na kognitivne sposobnosti, kao i fosfor koji ujedno pomaže balans kalcijuma i vitamina D u organizmu.

Pored jedinjenja koje je pomenuto, i koje se naziva izotiocijanat, odličan antioksidativni efekat u slačici imaju i vitamini A, C, E i proteini, kao i biljna vlakna.

Sve antioksidativne materije iz semena slačice, pre svega jačaju imuni sistem, i sprečavaju rast i razmnožavanje mikroorganizama, ali i malignih ćelija, pa se smatra da se zaustavlja dalji rast ili metastaziranje nekih vrsta karcinoma.


PODIJELI NA FACEBOOK DA SE I DRUGI OKORISTE

Leave a Comment

Scroll to Top