Špargla – sadnja, uzgoj i lekovita svojstva

PODIJELI NA FACEBOOK DA SE I DRUGI OKORISTE

Biljka špargla ili šparoga (latinski naziv Asparagus officinalis), spada u povrće koje je izrazito visoke hranljive vrednosti, a ima i jako malo kalorija, pa se pored uzgoja za ishranu upotrebljava i u alternativnoj medicini.

Inače je manje poznato da špargla kao povrće sadrži takve ugljene hidrate za čiji metabolizam u organizmu ne treba insulin, pa je odlična za ishranu obolelih od diabetesa.

Kako je špargla nisko kalorična namirnica, nutricionisti je rado savetuju kao deo dijetetskog režima ishrane, kod osoba koje su gojazne.

Sadnja špargle kao povrća, vrste i rasprostranjenost biljke

Špargla je povrće koje spada u porodicu Asparagus, a bliska je po karakteristikama familiji ljiljana i lukovica, i najviše je rasprostranjena kao samonikla biljka u delovima Azije, Afrike i Evrope.

Inače je špargla poznata kao povrđe koje je „prolećno“ i jeli su je i stari narodi, Grci i Rimljani, a takođe su imali metode da osuše ovo povrće, kako bi ga mogli koristiti i kada mu nije sezona.

Danas se špargla uzgaja skoro u čitavom svetu pre svega za potrebe ishrane, mada ima i odlična lekovita svojstva i pre svega je poznata kao izvrstan diuretik.

U ishrani se koristi samo sveža mlada šparoga, dok kada ona „precveta“ i postane tvrda, tada se ne može jesti, ali se koristi za pripremu čajeva i nekih drugih preparata u lekovite svrhe.

Postoje poznate tri osnovne vrste špargle – zelena, bela i divlja špargla, a nakon sadnje ova biljka može da daje mladice punih petnaest godina (iz jednog korena), mada rađa tek tri godine nakon prve sadnje.

Naravno da je i kod nas i u svetu najpoznatija zelena špargla koja ima nadimak i „kraljevsko povrće“, pre svega jer su je jeli plemići u Francuskoj, Engleskoj i Austriji, ali je ona danas dostupna na svetskom tržištu i u zemljama u kojima se ne uzgaja, ona se uvozi.

Zanimljiva je činjenica da je u SAD-u, jedan festival posvećen ovom povrću, pa su svima danas poznata i hranljiva i lekovita svojstva ove biljke.

Hranljiva i lekovita svojstva špargle i nutritivni sastav biljke

Špargla je biljka u čijem je sastavu najveći procenat vode (oko 93%), a izrazito je biljka bogata takozvanim fitonutritijentima, te mineralima i vitaminima, sa malo kalorija i sa malo natrijuma.

Među najznačajnijim mineralima koji se nalaze u mladicama špargle su – gvožđe; cink; bakar; mangan; selen; hrom; magnezijum i fosfor.

Biljka špargla je izuzetno bogata vitaminima, od vitamina B kompleksa preko vitamina A, C, E i K, a ima i dosta biljnih vlakana, kao i belančevina.

Kada su u pitanju ostale važne materije koje se nalaze u izvrsnom balansu u špargli, to su:

– beta karoten;

– riboflavin;

– niacin;

– folna kiselina;

– rutin;

– amino kiselina asparagin potrebna za pravilan rast i razvoj mozga i nervnih funkcija.

Zbog svega navedenog, jasno je da je špargla odlična i kao hrana i kao lek, a pre svega je poznato da deluje kao „čistač organizma“, jer ima antikosidativna svojstva, i povoljno utiče na rad jetre, bubrega i probavnog sistema (posebno pankreasa).

Lekovitost špargle i upotreba u alternativnoj medicini

Poznato je da se u špargli nalaze veoma važne materije koje imaju izrazita protivupalna svojstva, a to su – kvercetin; rutin; saponini i kaemferol i izorhamnetin, pa je jedno od važnih lekovitih svojstava biljke antiinflamatorno delovanje.

Takođe, kako je ranije i navedeno, špargla ima izvanrednu skupinu antioksidanasa, među kojima su najvažniji vitamini C i E, beta karoten, i minerali mangan, cink i selen, pa je zato biljka veoma dobra u prevenciji nastanka i širenja malignih oboljenja (karcinoma).

Kada se uzme u obzir kombinovano dejstvo protivupalnih i antioksidativnih materija, špargla je značajna za prevenciju i pomoćno lečenje hroničnih bolesti metabolizma (šećerna bolest) i kardiovaskularnih oboljenja.

U špargli se nalazi i važna materija poznata kao inulin, koja ima efekte prebiotika, jer se teško vari pa predstavlja praktično hranu u crevima za „dobre bakterije“, a bogata je i biljnim vlaknima koja potpomžu varenje hrane.

Upravo je zbog svog takvog sastava, špargla korisna za odličnu funkciju digestivnog trakta, jer:

– pomaže varenje i apsorpciju hrane;

– prevenira nastanak upalnih procesa;

– održava stabilnom probavu hrane;

– smanjuje rizik za nastanak malignih oboljenja (pre svega raka debelog creva).

Zahvaljujući tome da špargla ima dobre šećere koji ne opterećuju pankreas, niti zahtevaju dalje posredovanje insulina za ulazak šećera u ćelije, ona je odlična u prevenciji ateroskleroze, i u prevenciji nastanka i komplikacija šećerne bolesti.

Kod osoba koje imaju veliki rizik da obole od dijabetesa tip 2, ili imaju šećernu bolest, špargla pomaže regulisanje niovoa šećera u krvi, pre svega zahvaljujući kompleksu vitamina B.

Pomenuti kompleks B vitamina koji se nalazi u špargli, kontroliše i koncentraciju aminokiseline homocisteina, pa sprečava da ona poraste na previsoki nivo, i na takav način špargla ima značaja u prevenciji oboljenja srca i velikih krvnih sudova.

Prevencija srčanih bolesti sa upotrebom špargle u lekovite svrhe, značajna je i zbog toga što špargla ima efekta na krvne sudove i na srce, putem antioksidanasa jer oni deluju protiv vrlo štetnih kiseoničnih slobodnih radikala.

Špargla za smanjivanje nivoa štetnog LDL holesterola

Špargla ima efekta na smanjivanje nivoa štetnog LDL holesterola u krvi (i to pre svega zahvaljujući optimalnom sadržaju rutina), koji jeste jedan od glavnih faktora za nastanak ateroskleroze.

Pomenuto smanjivanje predisponirajućih faktora za nastanak ateroskleroze, pomaže da se održi elastičnost krvnih sudova, pa špargla ima značaj u smanjivanju povišenog krvnog pritiska.

Potrebno je naglasiti da pored rutina, i dosta visok sadržaj vitamina K u špargli, ima značaja za sprečavanje nastanka ateroskleroze, i time i prevenira nastanak srčanog i/ili moždanog udara.

Novija istraživanja su pokazala da špargla ima i izvrsno antikancerogeno dejstvo, te da može da spreči nastanak malignog procesa u organizmu.

Naime, najčešća „podloga“ na kojoj nastaje jedan maligni proces jesu hronične upale i hronični „oksidativni stres“, pa špargla svojim lekovitim sastavom i izvrsnim balansom antioksidativnih i antiinflamatornih materija, pomaže u saniranju i/ili prevenciji ovih stanja.

Kako je pomenuto ranije, zelena špargla bogata u zaista važnom vitaminu K, pa je i značajna za očuvanje zdravlja kostiju i za prevenciju nastanka osteoporoze.

Špargla je veoma dobar prirodni diuretik, pa je značajna njena upotreba kod oboljenja bubrega i mokraćnih puteva.

Naime, odavno je poznato da špargla može da „pročisti“ mokraćne kanale i rastvori bubrežni kamenac, da pomogne diurezu i spreči nakupljanje mokraćne kiseline u zglobovima (oboljenje poznato kao giht).


PODIJELI NA FACEBOOK DA SE I DRUGI OKORISTE

Leave a Comment

Scroll to Top